Igra uloga, imitiranje i gluma deci pružaju mogućnost da kroz igru razvijaju svest o sebi, da jačaju samopouzdanje, obogaćuju svoj rečnik, stiču neohodna znanja i veštine za svakodnevne aktivnosti i samostalnost. Ovakva igra sadrži elemente mašte ali istovremeno predstavlja i ponavljanje aktivnosti već vidjenih ili doživljenih koje deca žele da usavrše ili dožive iz raznih uloga.
Od druge godine dečiji šporetići, kuhinje, minijaturno posudje, majstorske radionice i alati, postaju izuzetno važni deo svakodnevne dečije igre. Deca mogu provoditi sate u igri glumeći odrasle. Kako dete raste tako igre postaju složenije, a dete počinje da glumi razne osobe iz svoje okoline, vaspitače, frizere, prodavce… U ovim igrama često uključuje i druge učesnike, braću sestre, drugare iz vrtića čime igra uloga postaje važna i za socijalni razvoj deteta, jer kroz igru dete oseća empatiju prema drugima, uči se da sluša druge, čeka na svoj red u igri, uči se ispoljavanju svojih emocija kao i prepoznavanju tudjih i vežba svoje rekacije u odnosu na različite emocije.
Kroz glumu dete unapredjuje svoje verbalne sposobnosti, bogati svoj rečnik. Deca imaju sposobnost da maštom jedan predmet zamene drugim ili da zamisle predmet kojeg u igri zapravo nema. Dok osmišljava priču, likove i čitav scenario za igru, dete vežba svoje kognitivne sposobnosti i iznalazi kreativna rešenja za različite situacije.
Stavljanje deteta u različite uloge i položaje u grupi značajno doprtinosi slici koju dete može imati o sebi kao i odnosu drugih prema njemu. Na taj način jača se detetovo samopouzdanje, dete prihvatanjem različitih uloga kroz igru spontano prihvata društveno prihvatljive modele ponašanja koji će mu u značajnoj meri olakšati kasnije snalaženje u različitim okruženjima, svakodnevnom životu, igri, školi.
